Home Info Smederevski most na Dunavu postojao još pre 100 godina ?!

Smederevski most na Dunavu postojao još pre 100 godina ?!

by redakcija

Radoslav Ranisavljević, alijas Žika Lija, Smederevski bard fotografije, fotoreporter Našeg Glasa i Večernjih Novosti na otvaranju jedne od svojih mnogobrojnih izložbi umetničke i novinske fotografije je rekao : „Fotografija je produženo oko, a dobra fotografije je čitava priča !“. Ta izjava i gornja fotografija, na kojoj piše Donau-Brücke in Semendria (Dunavski most u Smederevu), izazvale su potebu da se neizostavno izvrši određeno istraživanje i da se na osnovu nje ispiše jedna zanimljiva i lepa priča. Na poleđini te fotografije, pored pozdravnog teksta, imena i adrese na koju se šalje, nalazi se i poštanski žig na kome se vidi utisnuto 23.11.16., ali ne i mesto. Tu je i odštanpani tekst Kriegs-Errinerungs-Karte (Ratna karta uspomena), što govori da se radi o razglednici iz vremena I Svetskog rata (Veliki rat) 1914..-1918.godine.

Ali, tu ne počinje priča o Dunavskom mostu u Smederevu, već ona počije velikom željom i dobrom voljom Srpskog, odn. Smedervskog naroda tj., njegovih vrednih, bogatih i poslovnih ljudi – dosta ranije.

Pokušaji (faze) izgradnje mosta na Dunavu

O višegodišnjim težnjama i željama da se izgradi Smederevski most na Dunavu sa velikom ljubavlju vršio je istraživanje vrsni Smederevski Advokat Slavko V.Domazet, doktor  prava, ali i istoriograf, istražvač i pisac. On je u svojoj knjizi „Zapisi o starom Smederevu“, 1982.godine, u izdanju SIZ-a Kulture Smederevo to i opisao na bazi razgovora i sećanja vršnjaka XX veka. Pisac je posedovao neobičnu veštinu slušanja svojih sagovornika, pa je izdvajao bitno od nebitnog tokom razgovora. On je jako poštovao naivnost svojih sagovornika, raznih godina starosti i raznih zanimanja : zanatlije, paori i dr. ; drugim rečima on se „spuštao na njihov nivo“ ne bi li došao do saznanja o nekim bitnim događajima i važnim ljudima toga doba.

I baš u delu knjige „Smederevski most na Dunavu“ on prenosi priče iz sećanja tih starih Smederevaca o izgradnji mosta. U daljem izlaganju o izgradnji mosta na Dunavu, između Smedereva i Kovina, korišćeni su delovi tih zapisa S.V.Domazeta.

Godina 1902. Iskonska želja da se premosti reka bila je prisutna kod niza generacija sa obe strane Dunava. Postojali su veliki izgledi da će do toga doći još u prošlom veku, jer je 8. decembra 1892. godine predata u saobraćaj novosagrađena železnička pruga Vršac-Kovin. Tada su otvorene dve železničke stanice  „Kovin“ i ona bliže Smederevu „Kovin-Dunav“. Projekat pruge predviđao je njeno nastavljanje preko Dunava, pomoću železničkog mosta, i dolazak voza u Smederevo. Ali, samo projekat i želje nisu bile dovoljne da se premosti Dunav, pa kada je definitivno 1. septembra 1894. godine projekat pao u vodu, došlo je do ukidanja železničke stanice na Dunavskoj obali „Kovin-Dunav“ i gašenja agencije Dunavskog parobrodskog društva.


Delegacije Smedereva i Kovina, 1902.god. nakon pregovora o izgradnji Dunavskog mosta

Vrlo je verovatno da je baš u vezi sa tim događajem s jeseni 1902. godine delegacija  Smedervskih privrednika otputovala u Kovin na pregovore o izgradnji mosta preko Dunava. Sudeći po sačuvanoj fotografiji, na kojoj se pored članova obe delegacije, nalaze i muzikanti sa violinama, može se zakljućiti da su ideje i želja sa obe strane plavog Dunava bile iste i iskrene. Tada su iz Smedereva na put i razgovore krenuli : Janaćije Konstantinović, zvani Džandar, presednik Smedervske opštine, inače mlinar i trgovac. Dimitrije Mita Stefanović, vinogradar i trgovac, Neša Mandušić kafedžija, Janja Đorđević, zvani Brašnar trgovac, Vučko Bogdanović trgovac, Stojiljko Šterić trgovac, Filip Simić trgovac, Joca P. Nešić vinogradar i vinar, Miladin Novaković ekonom-odgajivač konja, Pera M.Todorović vinogradar, Tasa Filipović marveni doktor, Laza Stanojević trgovac, Nićifor Jovanović vinogradar i Nikola Mladenović trgovac. Delegacija, u kojoj je bilo još Smederevaca, koji nisu prepoznati na ovoj fotofrafiji, bila je uvećana Austrijskim konzulom Šmitom, čije je sedište bilo u Smederevu, a koje je, što je manje poznato, bilo konzulski grad na raskršću dva veka.

Ali, trebalo je još mnogo, mnogo vode da protekne Dunavom pa da „Plavi Dunav“ izgubi epitet nebeskog plavetnila, da bi kao posivela reka bio premošćen. U I Svetskom ratu (Veliki rat) Austrougarska vojska za svoje potrebe načinila je pontonski most peko Dunava. U vezi sa njim načinjen je još jedan drveni, vojni most od strane Austrougarske vojske. Bilo je to tokom 1915.godine, kada je zbog plavnosti Godominskog polja, preko njega izgrađen drveni most, koji je išao na Dunavsku obalu približno na mestu gde ja sada podignut most. Tu se tada nalazio, takođe vojni, pontonski most. Godominsko polje uspevalo je u to vreme, a i docnije u vreme velikih voda, da postane pravo more. Gledajući iz Smedereva, tada nije postojao odbrambeni nasip (Dama), pa je Dunav ličio na nepreglednu vodenu površinu, kojom su plovili čamci i lovila se riba.

* Ovaj drveni most na starom koritu Jezave, bliži beloj kući, opstao je sve do 60-tih godina prošlog veka, i nalazio se u produžetku današnjeg betonskog mosta. Zatrpavanjem Jezave i most je zatrpan, povađena je sva drvena konstrukcija (stubovi i gazište), pa je nešto kasnije na tom mestu izgrađena Crpna satanica. (* Autor članka)

„Sećam kada se gradio ovaj most preko Jezave do Dunava – baš do sadašnjeg mesta gde je ovaj most, pričao je Radovan – Raško Šterić, jedan od najstarijih Smedervskih vinogradara. Most je izgrađen kroz Godomin na visokim stubovima zbog plavnosti. Mi smo se vratili iz bežanije 1915. godine, nakon čega je most počeo da se pravi. On je bio od drveta i imao je zajednički prolaz za vozila i za pešake. Most je nosio ime po nekom austrougarskom vojskovođi, ali nije to ime nije ostalo zabeleženo. Ja sam išao preko tog mosta“… pričao je svoje sećanje Radovan Šterić, 70-tih godina prošlog veka S.V.Domazetu.

Kazivanja starih Smederevaca: Branislava Cvetkovića, Goluba Dimitrijevića, Dragoslava Đorđeića i Aandrije Stefanovića potvrdila su i dupunila kazivanja Radovana Šterića. Ovaj most je bio postavljen levo, uzvodno od postojeće mosta prema Tvrđavi i, bar u prvo vreme, na njegovom ulazu je stajao stražar. Kraj I Svetskog rata označio je i kraj ovog neobičnog mosta.

„Iznad novog korita Jezave nalzi se betonski most, koji je podignut pred II Svetski rat, dok korito nije bilo još prokopano. Za vreme rata most je bombardovan, i jedna „saveznička“ bomba pala je tačno po sredini mosta, probila ga, ali bez drugih većih oštećenja. Inače most je bio igrađen zauzimanjem inženjera Boška Trifunovića,  da se to uradi pre nego što će proteći reka, a i da bi se upotrebila budžetska sredstva pre kraja godine, kada su morala da se utroše. Sam most je bio, po tadašnjem planu, deo puta koji je zaobilazio Smederevo i išao od Beograda pored Dunava, kraj Železničke stanice i dalje preko betonskog mosta u Godomin.
Časovnik vremena otkucava prohujalo vreme. Drveni most kod Železničke Radionice (Fabrika „Heroj Srba“, a potom „Želvoz“) odavno je nestao- zatrpan je. Iznad njega igrađen je nadvožnjak, preko koga sada tutnji nekada nezamislivi broj vozila. Betonski most je izgubio značaj izgradnjom magistarale od Smedereva do novog mosta i ostao je kao uspomena na vreme kada je Smederevo tražilo dalje izlaze iz gradskog  atara.“…zapisao je dalje S.V.Domazet.


Pontonski most – moćno sredstvo za preko Dunava


Smederevu nakon austrougarskog osvajanja

U dokumentima nađenim na internetu ne govori se eksplicitno, a i na fotogafijama ne vidi se postojanje fisknog – stabinog mosta, već se sve svodi na izgradnju vojničkog, tj. pontonskog mosta na Dunavu između Smedereva i Kovina, kao najkraćoj saobraćajnici uzmeđu Vojvodine i uže Srbije za kretanje Austrougarske i Nemačke vojske. Pouzdano je sigurno da je tada, 1915. godine, bio izgrađen drveni most kroz Godominsko polje (preko tada velike Jezave) na visokim stubovima zbog plavnosti, kao saobraćajna veza sa već izgrađenim pontonskim mostom na Dunavu, između Smedereva i Kovina. Izvesno je i to da su ga gradili Austrougarski vojnici.

Ratni izveštači, a verovatno i sami vojnici, imali su zadatak da prave izveštaje o svom kretanju, kao i da čine fotografije mesta, i svih fortifikacijskih objekata, pa je tako nastala i ova fotografija o Dunavskom mostu u Smederevu. Sigurno je tokom rata i nadiranja vojske načinjeno veoma mnogo fotografija, pa je moguće da je pri naknadnom pravljenju izveštaja i ispisivanja naziva na fotografijama došlo do neke zabune, pa i greške. Otuda je i nastao ovakav naslov članka.

Inače, prema kazivanju starih Smedervaca, savremenika vremena oko I Svetskog rata, Austrougarska Monarhija je napravila čitav projekat čeličnog mosta za premošćenje Dunava kod Smedereva i Kovina zbog njegovog strateškog i trgovačkog značaja. Međutim, projekat nije mogao biti realizovan iz istorijski poznatih razloga ; Austrougarska vojska je izubila rat, pa se i Austrogarska monarhija raspala!

Godina 1921. U cilju izgradnje mosta preko Dunava kod Smedereva i Kovina te godine u tim gradovima bili su formirani Agitacioni odbori, koji su svojimm akcionim planom izdali i Proglas o izgradnji mosta. Prema kazivanju starog Smederevca Vladimira-Vlade Markovića, tada su u Dunav bili postavljeni čak i kesoni radi ispitivanja dna ! Do izgradnje mosta nije došlo, jer se tada nisu mogla obezbediti finasijska sredstva za tako veliki poduhvat.

Poznati i priznati stari Smederevski lekar dr. Miladin Milić pričao je o neobičnom idejnom projektu našeg Smederevca Milorada-Miće Đorića, neposredno pred II Svetski rat. Zanimljivost za saobraćajno povezivanje Smedereva i Kovina bila je u tome, što je Milorad-Mića Đorić, koji je bio na školovanju u Francuskoj, napravio idejni projekat, po kome bi se ispod Dunava prokopao i izgradio tunel, po ugledu tunel, koji je u Parizu prokopan ispod Sene. Ta podvodna komunikacija između dva grada bila bi bezbedna i funkconisala bi u svako doba, ali naravno da to tada nije bilo ostvarivo, između ostalog, i zbog velikih ulaganja.

Inače. između dva Svetska rata putnička lađica „Kovinka“, koja se popularno zavala „pegla“ zbog svog izgleda koji je podsećao na peglu na ćumur, i trajekt održavali su saobraćajnu vezu između Smedereva i Kovina. Generasije đaka pešaka iz Kovina su dolazili Dunavom u Smederevsku Gimnaziju, dok je čuveni beli hleb od 2 kg iz Kovina stizao još vruć u Smederevo. Iz Kovina su na ovaj način stizale i čipke, platno i vezovi. Radnici i trgovci, stari i mladi putnici svakodnevno su iz Kovina putovali u Smederevo, i obratno.

Po kazivanju starog Smederevca Goluba Dimitrijevića, brodić „Kovinka“ bio je u vlasništvu izvesnog Ludviga Kiglera, koji je bio i direktor Kovinske banke. Takođe, ovaj gospodin, L. Kigler bio je i član Agitacinog odbora za izgradnju mosta na Dunavu ! Inače, taj brodić „Kovinka“ je polazio i odlazio, po unapred utvđenom redu vožnje!


Legendarna lađica „Kovinka“

Život na Dunavskim obalama zamirao je kada bi došla zima sa vetrovima, velikim talasima, snegom i ledenim santama; suvozemni zaobilazni put, preko Beograda i Pančeva, bio je jedina sigurna veza između dva bliska grada, Smedereva i Kovina.

Godine 1968. i 1969.
Skoro 70 godina posle prve veće organizovane akcije za izgradnju mosta preko Dunava, kod Smedereva i Kovina, ponovo su za to dali inicijativu, privrednici, poljoprivrednici i političari Smedereva. Naime, tada je, 1968. godine, Predsednik Opštine Smederevo Milutin- Mika Cvetković dao ideju i pokrenuo inicijativu za izgradnju mosta kod Smedereva i Kovina. Kao član Vlade Republike Srbije on je sa svojom idejom upoznao predsednika Opštine Kovin, koji je ovu ideju i inicijativu oberučke prihvatio.
Godine 1969. Predsednici obeju Opština  podneli su zajednički zahtev Vladi Republike Srbije, na osnovu kojeg je Fond za srednjoročni plan i razvoja Srbije, doneta pozitivna odluka, tj. odobrenje za izgradnju mosta kod Smedereva i Kovina.
Zbog ideje za izgradnju Smedervskog mosta, zbog inicijative, zbog zalaganja za njegovu izgradnju, zbog obezbeđivanja sredstava, ali i zbog pomnog praćenja izgradnje, ovaj most su mnogi Smederevci više godina jednostavno nazivali – Mikin most !

Godine 1973. i 1976.
Izgradnja velikog mosta svečano je započeta 13.10.1973.godine, uz prisustvo društveno-političkih i stručnih rukovodilaca i omladine, pobijanjem prvog stuba na Smederevskoj strani Dunava (u Godominskom polju), dok je komlpetna izgradnja mosta završena 26.11.1976.godine.
Veličanstveni most nalazi se na 1112 kilometru plovnog puta Dunava i predstavlja najkraću i najbolju vezu između Banata i Podunavlja, odnosno Šumadije; on je u suštini postao najbrža veza Vojvodine i „ uže„ Srbije.
Betonsko-čelični most-kolos na Dunavu kod Smedereva i Kovina,  koji se oslanja na 19 stubova, dugačak je 1435 metara, a širok je 12 metara. On na tom mestu premošćava, ne samo Dunav nego i Dunavac, i jednim svojim delom se oslanja i na donji špic Smederevske Ade.   Smederevsko-Kovinski  most gradila su tadašnja preduzeća: „ Mostogradnja“, “Srbija-put“, „PP Beograd“, „Vojvodina-put“, i mnoga druga. Inače, ovaj lep i funkcionalan most, zbog svoje evidentne blizine gradu Kovinu, u narodu je više poznat kao – Kovinski most.


Smederevsko-Kovinski most, svečano je pušten u saobraćaj 26.11.1976.godine

„Godine 1976., 26. novembra, puštanjem Kovinskog mosta u saobraćaj otvorena je nova stranica u istoriji Smedereva, i ne samo Smedereva. Toga dana pre podne šibao je vetar i nosio retke pahuljice snega. Kao da je samo vreme simbolično pokazivalo kako je teško bilo premostiti Dunav. A, onda u času kada su hiljade ljudi, vozila, najboljih želja pohrlile ka novom mostu- lepotanu skladnih lukova na Dunavskoj obali, obasjalo je sunce, prestao je vetar, i u punoj lepoti pojavilo se plavetnilo neba. I sam Dunav je postao plav, kao da je želeo da u času najvećeg slavlja, učestvuje u pobedi ljudskog genija, u času ispunjenja želja mnogih generacija na dve obale. I valcer „Na lepom plavom Dunavu“ sada je mogao da počne!“– zapisao je S.V.Domazet.

Smederevski most 2015.godine

Značaj Smederevskog mosta

Značaj Smedervskog mosta u lokalnom saobraćaju, ali i šire, vrlo je veliki. On povezuje Smederevo, najznačajniji industrijski centar u Podunavlju sa Kovinom i okolnim selima Kovinske Opštine. Jer, Smederevo je zbog svoje jake pijace, zbog značajnih trgovačkih radnji i robnih kuća, kao i zbog svoje industrije, vrlo značajno ekonomsko središte, ne samo za Podunavlje i Pomoravlje nego i za južni deo Banata, koji i inače gravitira ovom gradu.

S druge strane opet, Kovin i njegova okolina su agrarno-stočarski predeli, sa velikim tržišnim viškovima, koji se prelivaju i preko Dunava u Srbiju. U zamenu za ove proizvode bliski predeli Pomoravlja moći će i više da učestvuju u proizvodnji šećerne repe za Kovinsku šećeranu. S obzirom da gravitaciona zona Smedervsko-Kovinskog mosta obuhvata oko 700.000 stanovnika sa jedne i sa druge strane reke, on je za širu okolinu veoma značajan.

Smederevki most omogućava široko otvaranje plodnog Banata prema Moravsko-Vardarskoj dolini i najkraću drumsku vezu sa Jegejskim morem. Kada se budu izgradili novi autoputevi i stari modernizovali, pošto imaju doista dobre pravce, Banat će imati vanrednu vezu sa najplodnijim delovima Srbije. Smederevski most nadalje omogućava povezivanje Banata sa Pomoravljem i istočnim delovima Srbije, a preko Preševsko-Kumanovske doline i povezivanje sa Makedonijom i Grčkom.
Odkako su se uspostavile bolje drumske veze sa Mađarskom, i odkad je Rumunija postala zainteresovana za kraći put do Jegejskog mora, i pošto su obe države u međuvremenu poslale članice Evropske Unije, Smederevski most je dobio znatno veći međunarodni značaj.

Zanimljivost: Spisak mostova na Dunavu, od izvora u Nemačkoj, pa do ušća u Crno more u Rumuniji, dosta je opširan, jer su do sada izgarađena ukupno 52 mosta! Pored pravih mostova, obuhvaćeni su i Hidrocentrale, od kojih neke služe i za javni saobraćaj  (najčešće ih, samo u toku dana, koriste biciklisti i pešaci).

U Srbiji na Dunavu sada ima 10 izgrađenih mostova od kojih su : 7- drumski (Bezdan, Bogojevo, Bačka Palanka, dva u Novom Sadu, Beška, i Smederevo ; 1- železnički (Bogojevo) ; i 2- kombinovana (Novi Sad i Pančevo).

Nikola Tasić Cale

 

 

 

 

 

Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!