Home InfoNaše priče Leto 2018 i Jugovo – neiskorišćeni resurs

Leto 2018 i Jugovo – neiskorišćeni resurs

by redakcija

Kakvo leto dolazi?

U četvrtak 21.juna 2018.g. oko podneva, zvanično nam je stiglo leto! To je najduži dan u godini na severnoj hemisferi planete, što znači da će do decembra postajati sve kraći. Ovo leto trajaće do do 22. septembra 2018.g. Dan kada počinje leto oduvek se slavi u raznim kulturama širom sveta. Da li mi u Smederevu možemo da slavimo i da se radujemo letu ? U tom smislu, hajde da pogledamo narednu priču!


                                Šalinačko jezero

Najskoriji naslovi u novinama bili su : Temperature za izbegavanje! Spremamo se za toplo proleće i vrelo leto. Dugoročna prognoza RHMZ-a pokazuje da će nam leto brzo stići i da ćemo već u aprilu imati gotovo letnje temperature. Evo kakvo nas vreme očekuje: prema prognozi RHMZ, čeka nas pakleno leto! Nikad topliji jun, jul i avgust donose nam više od 40 tropskih dana! Naredno leto biće izuzetno vrelo, sa nekoliko toplotnih talasa tokom kojih će maksimalna temperatura biti iznad 30 stepeni. Biće vruće i tokom noći, pa čak i na planinama.
Srbiju čeka još jedno pakleno leto, sa više od 40 tropskih dana tokom kojih će temperatura ići iznad 30 stepeni, kaže se u dugoročnoj prognozi Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ)! Prema njihovim najavama, tokom jula i avgusta prete ozbiljni višednevni toplotni talasi, sa izuzetno visokom temperaturom, koja će, inače, tokom celog leta biti za 1,4 stepena veća od višegodišnjeg proseka. U junu se predviđa dosta kiše, dok će jul i avgust, sa druge strane, biti znatno sušniji. U Odeljenju za monitoring klime i klimatske prognoze RHMZ kažu da nas ovog paklenog leta očekuje između 25 i 44 tropska vrela dana ; najtopliji mesec biće jul, kada će srednja maksimalna temperatura vazduha biti za 1,4 stepena iznad višegodišnjeg proseka.
U Beogradu i široj okolini tokom celog jula srednja maksimalna temperatura vazduha biće oko 30-tog podeoka. Za nijansu manje vrelo biće u avgustu, ali će i tada temperature ići iznad proseka. Dodaju da će prosečne letnje temperature ići od minimalnih 14 do maksimalnih 30 stepeni. Elem, očigledno je da je pred nama još jedno veoma toplo leto!

Gde će se smederevci rashlađivati i kupati?

Zamislite grad sa preko 105 hiljada stanovnika u takvim klimatskim uslovima? Nekada, pre 40, 50 I 60 godina bilo je u Smederevu i okolini velikih mogućnosti za kupanje u vrelim letnjim danima. Tada je bio daleko manji broj stanovnika, ali mnogo više mogućnosti za rashalđivanje I kupanje : Jezava, Morava, Dunav, Dunavac, Provalija, i po neka veštačka jezera. To su bile organizovane plaže o kojima je nadahnuto pisao Nikola Tasić Cale, najpre na Portalu SDCafe, a onada i u svojoj knjizi “Priče o starom Smederevu” pod nazivom  Smederevske plaže – Od Kamenjara na Jezavi do Bazena kod Ciglane. Bile su to plaže: Metalor, Veslački klub, Ada, Jugovo i Šalinačko Jezero. Danas je bezbedno I zdravsteveo ispravno kupanje moguće samo na  Bazenu i na Šalinačkom jezeru.
Šalinačko jezero                                                                   Šalinačko jezero

Po nezvaničnim podacima Gradski bazen može da primi oko 1200 posetilaca – kupača. On, iako lep, oplimpijskih razmera, i sa dobrom lokacijom, nije baš pogodan za porodično odlaženje, jer nema adekvatnu „infarstrukturu“ – nema šume, nema hlada, nema slobode kretanja, nema rekreacije, nema sedenja i opuštanja. A da budemo pošteni, poseta i boravak na njemu je i skup! I on nije ni izdaleka dovoljan!
Već smo naveli, da se prema izvesnoj dugoročnoj vremenskoj prognozi, predviđa „dugo toplo leto“, pa će mnogi od nas potražiti neku mogućnost nalaženja jeftine varijante odlaska na godišnji odmor. To može da bude odlazak na more, na jezera, u banje, ali i na obale reka. I onda se obavezno pominju plaže Ada Ciganlija u Beogradu i „Štrand“ u Novom Sadu.

                             Gradski bazen 

Treba podsetiti da je „Štrand“ nemački naziv za uređenu obalu reke, odnosno za plažu. A, šta je sa smederevskim „Štrandom“, odnosno sa Jugovom? Dok su se znali držaoci (neformalni vlasnici) tog divnog, prirodnog i kultivisanog resursa, najveći deo Smederevaca, ali i ljudi iz drugih mesta je, radnim danima i vikendom, hrlio da dođe do te plaže. Naročito je to bilo izraženo u letnjem periodu, u vreme školskog raspusta i godišnjih odmora.
Mnogi starijii Smederevci znaju da smo na Jugovo dolazili porodično i provodili po ceo dan, kupajući se, sunčajući se, i/ili baveći se rekreacijom (fudbal, košaraka, odbojka, tenis…) družeći se uz hladna pića, karte ili šah. Naravno, nije se smeo propustiti ni individualni roštilj! I kad govorimo o kupanju, ono se odvijalo u Dunavu, ili u bazenima u njemu, a onda se odlazilo na tuširanje sa pijaćom vodom iz uređenih tuševa na tom našem „Štrandu“. Utisak o potpunom uživanju na Jugovu pružale su lepo uređene ležaljke i stolovi, a predškolska i dr. deca mogla su da se kupaju i zabavljaju u našem „Akva-parku“, ili da se igraju na mnogobrojnim spravama za igru.
A, kad će ponovo oživeti naša plaža na Jugovu ? Za to treba (mora) da se zainteresuju i reše:  Gradska vlast, Direkcije, Turistička organizacija, Građani,…jer je….

Jugovo – neiskorišćeni resurs

Jugovo se nalazi na 1120-om kilometru Dunava i godinama je bilo poznato  izletište i kamp-naselje. Ime je dobilo zbog položaja zemljišta i specifične klime, mada se priča i da je ono nazvano po turskom begu Jugi, čiji je posed bio na današnjem Jugovu. Obala od Jugova prema Smederevu je šljunkovita i pogodna za kupanje.
Postoji i zapis da je tu 1806. godine, po povratku iz Italije, Dositej Obradović stupio na tle slobodne Srbije. Od njega nam je o Jugovu  ostala i ova  poznata izreka : ” He, braćo moja! Kako mi se čitav život kratak čini, dok smederevske nisam video predele! Ovde se vidi da ni Turci nisu lišeni zdravog ukusa. Oni su ostali kod Srba da im ovi zapovedaju, iako je donedavno bilo obratno, a samo da se ove lepote ne odreknu “.

Jugovo-nekad

U vreme posleratne izgradnje grada, poboljašanja materijalnog položaja i povećanja društvenog standarada radnika i njihovih porodica, doneta je odluka da se na 5 kilometra  od centra grada, na desnoj obali Dunava, na putu Smederevo – Beograd, izgradi izletište ” Jugovo “, sa kućicama za odmor i/ili letovanje. Praktično, na prostoru od ca. 4 hektara pored Dunava,  dva  pereduzeća podigla su svoja radnička odmarališta ; to su bile fabrike „Heroj Srba“ i Železara.

Heroj Srbino (Želvoz) Jugovo

                     Obala kraj H-S Jugova                                                  Obala kraj H-S Jugova 

Na pošetku 60-godina XX veka, iz pravca Smedereva prema Beogradu, na desnoj strani prvo je izgrađeno „Heroj Srbino“ Jugovo. Odmah na ulazu sa leve strane nalazi se restoran  sa velikim parkingom za autobuse i automobile, a desno su se bile izgrađene kućice za porodični boravak i odmor. Dunav tu ima obaloutvrdu, podešenu za sunčanje, šetanje i pecanje. Izgrađeni su i sportski tereni za fudbal i odbojku u pesku, ali i lepi teniski tereni. Za zabavu i igru male i veće dece, postavljene su simpatične ljuljaške, klackalice, njihalice, penjalice, ali i prostori sa peskom za igru.

               Restoran na H-S Jugovu                                                     Restoran na i bazen H-S Jugovu 

O izgradnji bazena na Jugovu, stari Smederevac i ex direktor OOUR-a „Standard“ (1979-1989.g.) u Železari i direktor Društvene ishrane i Standarda (1992-1995.g.) u Želvozu, Dušan Beljin dipl. ekonomista, sada kao penzioner nadahnuto priča.
„To je bio močvaran muljevit mali zaliv kao marina koji je bio je zamišljen za zimsko sklanjanje velikog flosa preko zime, ali se zbog oscilirajućeg vodostaja Dunava retko mogao koristiti. Bio je ogradjen betonskim talpama, a moja je namera bila da to očistimo, prekrijemo folijom i da to bude kao bazen. Međutim, kad je počelo čišćenje, zašta su bili angažovani Ilija Gregović i predužeće Cetra, odmah drugog-trećeg dana desio se veliki maler, jer je dizalica koja je vadila mulj, srušila potporni zid u dužini od nekoliko metara, te je nastala je velika svađa između „Standard-a“ i Cetre .
Posle nekoliko dana odlučio sam da na tom mestu izvršimo „sanaciju“ i izgradimo olimpijski bazen, jer su dimenzija ogradjenog dela prostora odgovarale dimenzijama bazena. Imali smo usmenu podršku Koste Novakovića kao Predsednika izvršnog saveta Skupštine Opštine i prećutnu podršku Načelnika za privredu i cele Opštinske vlasti. Trebalo je brzo uraditi projekat, a to smo rešili sa ruskim stručnjakom Borisom Galočnikom, koji je radio na izgradnji Nove Željezare. Boris Galočnik je uradio kompletan projekat za nedelju dana, pa je GP Jugovo, koje je takođe radilo na izgradnji Železare, prišlo izgradnji bazena.

                        Bazen na H-S Jugovu                                                    Bazen na H-S Jugovu

I dok se gradio bazen tražili smo rešenje za vodu. Uz ponovnu podršku Koste Novakovića, koji je izdejstvovao da se uradi istražna bušotina iz Republičkog fonda, mi smo sa hidro projektom uradili dve odn. četiri bušotine; jednu od 330 i jednu od 930 metara dubine. Od 330 metara dobili smo 24 litara vode u sekundi, kao  samoizliv,  što i danas toliko ističe sa temperaturom od 24 stepena, non-stop leti zimi, a od 930 metra dobili smo 4 litara u sekundi vruće 70 stepeni slane morske vode, čiji je salinitet veći od morske vode.

              Obaloutvrda, ulaz u vodu, šetalište                                         Dunav, obaloutvrda, tuševi, šuma

Kad je vršena prva probna bušotina pored bezena, posle par stotina metara izbila je velika erupcija vodenog mlaza u visini oko 30 metra. Izvođač radova jedva  je uspeo da sanira izliv posle 15- 2o dana, ali je izgubljena tako snažna žica. Uz sve te aktivnosti radili smo i na sređivanu obale na celom potesu Jugova u dužini od oko 1500 metara. Na tom močvarnom i vodoplavnom prostoru nasuto je 130 000 tona visoko pećne šljake 35 000 kubika peska, pa smo tako podigli nivo za 1,5 metar po celoj dužini u prosečnoj širini od preko 100m. Obalo-utvrda pored Dunava urađena je zajedno za Đerdapom.
I sad, sa takvim prirodnim uslovima sa skoro 30 litara tople i slane vode u sekundi, samoizliv bez pumpe i električne energije, plus postoje još dva bunara velike izdašnosti, sva rukovodstva dosad nisu uspelada optimiziraju ove prIrodne mogućnosti i mislim da je bazen u mogućnosti da bude jedan od najekonomičnijih u Srbiji.“

U vreme promene Ustava, preimenovanja države u SFR Jugoslavija 1974.godine, udruživanja fabrika, kasnih 70-tih i ranih 80-tih, tada zvanih OOUR-a u velike sisteme SOUR-e, spojili su se Železara  i „Heroj Srba“.
Pošto tada nije imao recirkulacioni ni filterski sistem, a zbog mogućeg zagađenja vode i nastanka nekakve zaraze, bazen je nedeljno pražnjen, pa onda ponovo punjen svežom termalnom vodom. Da bi se taj „zastoj“ u korišćenju bazena izbegao, vredni ljudi iz održavanja Tople vljaonice 1989. godine ugradili su pumpni agregat na desnoj strani bazena, u blizini dva već postojeća bunar i time omogućili stalno doticanje i odticanje vode, putem preliva. Kada smo bili pod UNO- sankcijama, i kad se nije moglo putovati u inostranstvo, bazen je postao jako posećen, pa su bile i velike gužve za ulazak, pogotovu u vreme letnjeg raspusta i godišnjeg odmora.

                         Bazen na Jugovu                                                            Teniski tereni na Jugovu

Već duže vremena, od 2006. godine na Bogojavljanje 19. januara, u njemu se održava ritualno takmičenje u plivanju i vađenju Časnog krsta iz vode. Jer je Bogojavljenje jedan od petnaest najvećih  hrišćanskih  praznika, kojim se podsećamo na krštenje Gospoda Isusa Hrista u reci Jordan, i on se obeležava svake godine svetim Liturgijama u svim pravoslavnim hramovima, vodo-osveštenjima i takmičenjima u vađenju Časnog krsta iz vode.

Železarino  Jugovo

U drugoj polovini 60-tih godina započeta je izgradnja Železarinog odmarališta uz desnu obalu Dunava, na Jugovu. U gornjem delu Jugova, postojeća stara vila adaptirana je u restoran „Đurđevi Vajati“, u koju su rukovodioci Železare dovodili svoje poslovne partnere i goste.

                                                   
Donošenjem odluke da se gradi nova Železara 1964. god., dolazi do angažovanja mnogih inostranih kompanija i domaćih preduzeća i priliva većeg broja ljudi u Smederevo. Pošto je već bila uvedena petodnevna radna nedelja i kako je već došlo do višeg standarada radnih ljudi, samim tim došlo je i do većeg slobodnog vremena i potrebe za odmor, razonodu i rekreaciju.

Na platou pored Dunava sagrađene su jednosobne komforne kućice sa lepim terasama, a u blizini se nalazio društveni restoran. Ispred tih kućica sagrađeni su mnogi tereni za fudbal, košarku, odbojku i lepa i korisna tzv. trim-staza. Naravno, deca nisu zaboravljena, pa su za njih napravljene ljuljaške, klackalice, penjalice sl. Uz samu obalu izgrađena divna obaloutvrda sa tuševima, koja je postala pogodna za sunčanje, šetanje i naravno, za pecanje. U vodu Dunava postavljena su dva flosa sa bazenima u kojima su mogla da se kupaju deca i odrasli. Mnogi kupači su se „spuštali“ od jednog do drugog flosa plivajući i/ili održavajući se navodi, a onda su nakon izlaska iz vode odlazili na mnoge drvene ležaljke da se sunčaju, da igaraju šah ili karte – čuveni preferans. Naravno, neki su odlazili u obližnji bife na piće, kafu i razgovor za prijateljima.

              Restoran na Železarinom Jugovu                                Kućice za odmor na Železarinom Jugovu

Na tom prostoru, više godina, radni ljudi Železare su organizovali i održavali Prvomajski uranak.  Čak su i amerikanci, USS kupivši Železaru to praktikovali, nazivajući ga „Family day“. To je bila manifestacija porodičnog izlaska u prirodu i susreta sa prijateljima i izvesne bliskosti ljudi. Uvek je postojao kulturno-zabavni program, i/ili neko sportsko takmičenje, uz nezaobilaznu zakusku – doručak i neko piće. Za dolazak/odlazak na Jugovo, u letnjoj sezoni, postojao je organizovan gradski prevoz autobusima. Veliki broj građana je koristio sopstvene automobile, a deca i omladina za prevoz su koristila bicikle i motore. Nije bila retkost videti i ljude da, u rekreativne svrhe, dolaze do Jugova pešice.
Dok je taj prostor i sva infrastruktura bilo Železarino Jugovo, sve je funkconisalo i plaža je radila, ali je nažalost, lošom privatizacijom i pokazanom neodgovornošću i nebrigom nekih odgovornih ljudi, od 2006. godine ona je prestala da radi.

Međutim, vremenom je sve to polako počelo da nestaje. Nestali su OOUR-i, SOUR-i, radni ljudi su postali samo radnici kod privatnih vlasnika njihovih fabrika, Jugovo je prodato. Od ondašnjeg Jugova ostalo samo pompezno ime „Banja Jugovo“. Samo to.
Posle  privatizacije

Jugovo je bilo omiljeno izletište Smederevaca i važi za najlepši deo pored Dunava u ovom gradu. Nekada najposećenije kupalište, koje ima i nikad iskorišćene izvore termalne vode, odavno to više nije. Smederevci su se, polako ali sigurno, otkada je „privatizovano“, odvikli od Jugova. Naime, poveći deo Jugova 2007. godine je od Sartida u stečaju kupio „Zodufin“, beogradska ispostava kiparske kompanije, neposrednom pogodbom nakon dve neuspele prodaje, za oko 350.000 Evra.

                Prizor sa zapuštenog Jugova                                             Prizor sa zapuštenog Jugova 

Milan Lukić, koga je smederevska čaršija povezivala sa tom kupovinom, branio se da sa Kipranima nema „nikakve veze“, a onda se  pojavio sa velikim planovima. Trebalo je tu da nikne akva-park, pa zimovnik za jahte, pa Banja,.. Lukić je posredno, a posle i direktno potvrdio da je vlasnik. Od svih pompeznih najava, da će Jugovo biti atrakcija na turističkoj mapi, na kraju nije bilo ništa. On je kasnije Opštini ponudio Jugovo u zakup, ali za to nije dobio adekvatan odgovor, a sve je zapelo oko toga što to zemljište nije glasilo na njega. Zbog tih neregulisanih pravno – imovinskih odnosa, Smederevo, smederevci i dr. u nemogućnosti su da ovaj predivni prirodni resurs mogu da koriste!

Jugovo-danas

Verovatno je poznata činjenica da smo samo mi, u našem YU sistemu, imali „društvenu imovinu“, pored  lične i državne imovine! I…nije se pokazala kao dobar sistem – posebno u 90-im i 2000-im ! Opljačkana j ! Da „Jugovo“ ima regularnog titulara (gazdu) – odavno bi bilo urađeno i uređeno ! Dok se znao titular, tj. vlasnik (fabrike Železara i Heroj Srba) – to je bio možda, i najposećeniji deo grada. Pošto „društvena imovina“ nije ni privatna, ni državna  – ona zato i propada!

                 Prizor sa devastiranog Jugova                                          Prizor sa devastiranog Jugova 

Treba otvoreno kazati da je naša dugogodišnja i teška privredna kriza i da su mnoge privatizacije („montirane za poznata lica“) osnovni razlozi za rasparčavanje i devastiranje tzv. „društvene imovine“, te se sada ne zna vlasnik (gazda), pa je tako i sa našim nekad lepim Jugovom.
Nekada smo na Jugovo dolazili u popodnevnu šetnju ili na bazen kupanje i sunčanje, ono je bilo naša oaza mira i relaksacije. Danas, Jugovo je pusto, puno đubreta i može se reći da više liči na pustinju. Jer, u septembru 2015. godine, deo Jugova kod bazena bio je prepun korova i visoke sasušene trave i neko je očigledno mislio da je jeftinije i lakše da se to spali, umesto  da se pokosi. A, šta bi tek bilo da je vatra zahvatila celu šumu? Ako se ono što je ostalo uopše može nazvati šumom, jer je broj stabala bespravnom (lopovskom) sečom – prepolovljen.

             Požarom „pokošena“ trava                                                      Požarom „pokošena“ trava 

Naša starija i verujuća populacija govorila je : „Grehota je od Boga i od naroda da se ovakva lepota upropašćava!“, a ja još dodajem : Velika je šteta da se ovaj prirodni resurs -Jugovo- ne koristi !

Zaključak : 

Zbog svega gore navedenog upućujem apel (ovaj članak), čelnicima Gradske vlasti, meritornim Direkcijama, Sektorima i Službama, i posebno privrednicima (preduzetnicima), ali i građanima  Smedereva za razmišljanje, pa da sednu i da se dogovore oko rešavanja ovog velikog problema. U tom ciju, ja kao obrazovan čovek, kao stari Smederevac i penzioner, dajem sledeće predlog (siguran sam da veliki broj smederevaca ima slično mišljenje ), kao rešenje problematične situacije sa Jugovom :
Da se za Jugovo što pre nađe odekvatno rešenje u vidu opredeljivanja (određivanja) vlasništva (pravnici i advokati), jer je to uslov za (ponovno) uređenje Jugova. Svi mi znamo da se mnoge stvari (akcije, ulaganja i dr.) čine iz nekog interesa, ali isto tako znamo da se nešto od toga može činiti i iz ljubavi – dobročinstva (doniranje, zadužbinarstvo i sl.). Gotovo sam siguran da postoje ljudi koji bi uložili materijalna i dr. sredstva u uređivanje i oplemenjivanje Jugova, zapošljavanje mladih ljudi, a da ih čelnici Grada Smedereva oslobode nekih poreza, dažbina, i/ili (iz)daju na privremeno korišćenje sa tačno definisanom aktivnošću (delatnošću), uz neku minimalnu nadoknadu.

Nikola Tasić Cale
SDCafe.rs

Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!