Ratko Mihajlović je rođen 1912. godine u Zaječaru. Godine 1936. došao je u Smederevo sa svojim drugom, a kasnije i kumom, Petrom Lazićem – Peka limar. Pošto je po zanatu bio obućar (šuster) zaposlio se kod poznatog smedervskog obućara Božidara Đuričića – Bole šuster. Tu je jedno vreme radio, oženio se i dobio sina. U drugom braku, dosta kasnije, sa ženom Anom imao je i dve ćerke.
Kad su zagrmele godine II Svetskog rata i kad je nastupilo vreme okupacije Ratko je otišao u Bor i peridu 1941-44.god. radio kao šuster. Tamo je zavoleo fotografski posao, pa je intenzivno učio, a onda i radio kao fotograf. Kad je rat prestao Ratko se vratio u Smederevo i započeo fotografski posao.
Odmah po završetku II Svetskog rata zarobljeni nemački vojnik Džoni Gaudek, na „dobrovljnom radu“ u Smederevu, upoznao je i zavoleo „našu foksdojčerku“ iz Godomina, izvesnu Kristinu, i doneo odluku da se sa njom oženi 1950 god. I naravno, mladenci su poželeli da se fotografišu, i onda su otišli kod Ratka „ Foto Sportiste“ da se slikaju. To njihovo sudbonosno slikanje i otvoreni prijateljski razgovor sa Ratkom stvorilo je uslove da Džoni Gaudek-Švaba i Ratko postanu i kućni prijatelji, jer se i Švaba (inače) bavio fotografijom. Godine 1953. kad u se posleratne stvari slegle, Džoni i Kristina su otišli u Nemačku da žive i rade. Pošto se Džoni u Minhenu zaposlio u firmi „Kodak“, to je omogućavalo Ratku da často dolazi do dobrih foto-aparata i druge fotografske opreme i materijala.
Inače, Ratko je u Smederevu imao dve fotografske radnje, najpre „ Foto Sportista“ u ulici Kralja Milutina, u tadašnjoj kući na početku sa leve strane, a kasnije i „Foto Ratko“ u Karađorđevoj ulici, u lokalu koji je danas poslastičarnica „Lovac“.
Godinama nakon toga, pa sve do svoje smrti, nikako se nije odvajao od svog fotoaparata i stalno je beležio svet oko sebe, na jedinstven i sebi svojstven način, učeći pri tom na vlasitim greškama, koje je posmatrao kao sredstvo edukacije.
R.Mihajlović na čekanju za slikanje Ratko Mihajlović vozi bicikl, 1952.godine
Ratko je bio sportska duša i voleo je sve sportove. U mlađim danima i u euforičnom vremenu bicikala i motocikala i sam se bavio tim sportovima; kao jako mlad čovek vozio je bicikl, a nešto kasnije se opredelio za motocikl.
Ratko je među prvima u Smederevu imao sopstveni motocikl marke PUH, 1955. godine, a vozio ga je i sa prikolicom. Sa njim se takmičio u popularnim uličnim trkama po raznim gradovima Srbije, a najčešće po svom Smederevu.
U tom vremenu u Smederevu su bili poznati motocklisti: Branko kasapin, Koja Landolac Kasapin, Lale Kasapin, Rašić, Ilić, i mnogi drugi.
R.Mihajlović i motociklisti u Smederevu 1955.godine
Ratko Mihajlović na Moto trci u Smederevu, 1957.godine
Fenomen automobilizma se često posmatra iz različitih uglova, od proizvodnje automobila, razvoja automobilske kulture, izgradnje putne i druge infrastrukture, pa sve do razvoja automobilskog sporta. Automobil je, u suštini, ljudima dao mnogo više slobode nego što su ranije mogli da sanjaju, tako da je kroz razvoj automobilizma došlo i do razvoja sloboda u jugoslovenskom, odnnosno srpskom društvu. Paradoksalno ili ne, pokazalo se da je iz te perspektive jugoslovensko društvo bilo „najslobodnije“ u periodu između druge polovine 1960-ih i početka 1980-ih godina, iako se danas o Jugoslaviji među „velikosrbma “ često govori i o Srbiji kao gubitnici.
U duhu tog vremena, potrebi i slobodi kretanja i ljubavi prema automobilima, Ratko je već 1961. godine među prvima u Smederevu, imao i svoj automobil – crveni „Ferari“, koji je u to vreme bio prava atrakcija, pa su mogi smederevci želeli da se u njema slikaju, ali i provozaju.
Crveni Ferari u Smederevu – Auto Ratka Mihajlovića, 1961.godine
Godine 1961., kada je tada mladi, a danas najpoznatiji smederevski i šire, fotoreporter Radoslav Ranisavljević, zvani Žika Lija, morao da ide u vojsku, Ratko je došao u „Naš glas“ da radi umesto njega kao fotoreporter. Ratko je bio nemirnog duha i stalno u istarživanju događaja, prirode i sporta, napravio je mnogobrojne i divne fotografije, koje se nažalost mogu videti samo u Biblioteci, u pohranjenim novinama „Naš glas“ sa početka 60-tih godina.
Ova vrsta posla je u mnogočemu različita od običnog fotografskog. Ovde je Ratko fotograf beležio najvažnije trenutke za koje je smatrao da će zainteresovati čitaoce „Našeg glasa“. On sad nije pazio previše na neku poruku ili estetiku, već je pokušavao da zabeleži što veći broj informacija vidljivih na fotografiji.
Zgrada u Karađorđevoj 2 i 4 Ex SD-pijaca, pa Trg Borisa Kidriča
Sindikalni park, R.Mihajlović Smederevo sa Ade, R.Mihajlović
Kada je u okviru kompanije „Naš glas“ otvoreno preduzeće „IFIS Glas“ 1962.god. Ratko je prvi počeo da pravi, danas kultne razglednice Smedereva.
Koliko su fotografije i razglednice Smedereva, koje je Ratko Mihajlović napravio u 50-tim i 60-tim godinama XX veka, kvalitetne i dugovečne, govori i činjenica da se one i dan-danas mogu pronaći kako u štampanoj tako i u elektronskoj formi.
Gotovo istovremeno u preduzeću „IFIS Glas“ 1962.god. otvreno je i odelenje za tzv. sito štampu. Kao vrsnog i iskusnog fotografa Ratka postavljen da radi i u odelenju za sito štampu.
U „Našem glasu“ Ratko se i penzinisao 1972. godine. Ali, i nakon penzionisanja Ratko nije prestao sa fotografisanjem svih događaja u Smederevu i okolini: svadbe, veselja, banketi, dočeci Novih godina u „Grandu“, „Sindikalnom“, „Jugovu“ … svi sportski događaji, ljudi, a naročito deca za „Vrbicu“ kod crkve Sv. Đorđe, bili su i dalje njegovo interesovanje i posao.
Jedna od mnogobojnih svadbi u Smederevu, R.Mihajlović
U Ratkovo vreme bavljenja fotografijom u Smederevu su postojali i drugi fotografi: Foto Jovanović, Foto Jović, Foto Živojinović, Foto Trajković i tada popularni Foto Bora.
Posle svih gore navedenih poslova, krajem 80-tih godina, Ratko je nabavio potrebnu opremu i među prvima je započeo posao izrade fotografija na keramičkim pločicama za postavljanje na nadgrobne spomenike !
U svom rodnom gradu Zaječaru, Ratko Mihajlović Foto Sportista, umro je 1987.godine, gde je i sahranjen.
U znak pažnje prema svom starijem kolegi i poštovanja prema njegovom radu u afirmisanju Smedereva i smederevskih vrednosti, Radoslav Ranisavljević – Žika Lija je u eksponate svoje izložbe fotografije „Tvrđava u snovima“, 2009. godine u Centru za kulturu, postavio i fotografiju Ratka Sportiste.
Nikola Tasić Cale
Izvor: SDCafe