Home InfoČitaoci pišu TOMČE UKINUO SMRT

TOMČE UKINUO SMRT

by redakcija

Tomica Milosavljević je moj čovek. Srpski ministar zdravlja. Ministar zdravlja Srba. Zdravosrpski ministar. Zdravorazumski srpski ministar. Ukinuo je smrt. Kad Tomica govori o zdravstvu u Srbiji pčele mu na usne sleću, mandati se protežu. Posle 2000. nema smrti. Nisam čuo da je Tomče to rekao, ali tako mi zvuči, tako izgleda, tako hoda kao da kaže: nema smrti (posle smrti, dodajem ja, dokon). Posle dve hiljadite higijeničarke (kako to sterilno zvuči!) umesto razfronclanih krpa dobile su od EU ili EZ džogere. Kako to tek evropski zvuči?! Dođe redak da i ja uživam blagodati našeg upokojenog zdravstva. Trebalo je da idem na neke pretrage, laik sam za medicinu, ne znam nijednog lekara po imenu, liku i delu, sad šta mi je to mi je. Evre ne gajim, a ni slasnu stoku. Mogu samo život da im dam u šake pa preživim uprkos sveg staranja savremene srpske dične medicine. Daj suštinu, viču besmrtni. Oni koje je Tomica ministarski preveo u besmrtne. Izvinjavam se, sažeću priču, za moje pretrage bio je nezaobilazan klistir. Za klistir su potrebne rektalne cevi. Bolnica ih nema, Zdravstveni centar ih nema ma se zvao Sveti Luka. A svetac je, znate, bio vrač poput naših, lekar, slikar, živopisac (slikao je ikone, Bogorodicu pre svega) stilista bez mane (i straha) evangelist… Cevi ne samo da nemaju po apotekama (pomno istražih),sve na koje su me uputili iz Bolnice nego, uverih se, u nekoliko apoteka i ne znaju šta je to. Ko zna koliko je generacija (ministarskih mandata) farmaceuta prošlo kroz apoteku od poslednjeg koji je znao šta su rektalne cevi. Dobro, da ne objašnjavam kako sam se snašao, a ni sam ne znam kako izgledaju te cevi. Ali, posle klista (tako to otmeno, na srpskom jeziku zvuči, zamalo pa besprekorna latinština) sledi pražnjenje. Umalo se nisam uneredio kada videh wc šolju na koju treba da sednem i olakšam se. Odlična je za one koji imaju zatvor: garantovano bi se otvorili. Kad sam to nekako progurao, vidim da je ministar, pored smrti ukinuo i toalet papir. Možete misliti, koje je to uživanje, koji napredak. Idem kroz Bolnicu, a potom i kroz grad podmazan. Ljudi se razmiču – imam prvenstvo prolaza i kroz crveno. Moj trag ima boju i ukus i miris na putu u Evropu. Ma, dobro, možda je neko potrošio papir pre mog dolaska; a možda se zaboravio, čovek je bolestan, ima tegobe, probleme, pa poneo. Zatrebaće. Ako je nestalo u Bolnici, može da nestane i kod kuće. A potreban je i usput. Tehničar me je upozorio: samo polako, nemamo sijalicu u toaletu. Posle sam razumeo: nema sijalice da ne bi pacijent video kakva je šolja, ili da nema papira. Što se čovek, kad je već zabrinut zbog zdravstvenih tegoba, ne bi malo proveselio. Pipa po mraku dok dobaulja do šolje, mada je nju lako naći – oseća se; onda pipa (uzalud!) da nađe papir, dok ministru i dalje sleću pčele na usta dok govori o nezapamćenim uspesima u srpskom zdravstvu.

Autor: kojot

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!